Online prodavnica

0
Ukupno : 0,00 RSD
Your Cart is currently empty!
update

Možda znate ili ne ali ja sam odrasla u USA, tačnije u NY. To je u mnogo čemu formiralo moje shvatanje sveta – prihvatanje i proslavljanje svih različitosti u veri, poreklu, naciji, stavovima i seksualnoj orijentaciji kao i osećaj da nešto mora da se vrati natrag komuni tj., vrednost volonterskog rada.

Početkom devedesetih, taman sam završila ili zavšavala Arhitekturu u NY na prestižnom Cooper Union School of Architecture, porodična prijateljica mojih roditelje iz Beograda Gordana Aničić nam je bila čest gost. Jednom prilikom povela se priča o logou SPO koji sam ja – da, ja Jelena Popović – napravila na paus papiru sa srcem za ljubav, krstom za veru i detelinom za nadu. Nisam nikada tražila zahvalnost pa čak ni pomen, smatrala sam to prijateljskom uslugom. Ako pogledate moj logo koji sam zaštitla 2008 (a krenula u proces zastite 2007) videćete maltene iste elemente.

Po završetku fakulteta u NY 1992 zatekla me je prva ekonomske kriza zbog koje sam jako kratko radila u svojoj profesiji Arhitekte već sam se vratila u dizajn nakita koja je bila moja prva ljubav i gde sam radila svakog leta tokom studija na 47st – Gold and Jewelry way u NYC.

Stekla sam veliko iskustvo u dizajnu, odabiru, plasmanu, trgovini nakita i dragog kamenja kao 7 i po godina radnog staža u NY. do svog povratka u Beograd 1996.

Pre nego što sam se vratila za Srbiju, učestvovala sam u mnogim humanitarnim akcijama Ii organizacijama volontirajući svoje vreme i znanje za dobrobit drugih.

Kada sam se vratila i zasnovala svoju porodicu, igrom slučaja sam bila u par ustanova za decu bez roditeljskog staranja i bila zaista do srži užasnuta uslovima, oronulim prostorijama, starim, izanđanjim igračkama i garderobom dece – ovo je krajem 90tih kada je svest bila na nivou da se sve stare stvari iz koje su deca izrasla nose u razne institucije da bi se ta mučena, napuštena deca obukla.

Krenula sam samoinicijativno da se bavim humanitarnim radom tako što sam zamolila sve svoje goste na krštenjima i rođendanima da umesto cveća - koja samo uvenu, vina, kafe i čokolada – koja se samo pojedu i popiju, igrački i garderobe - kojih su moja deca imala u velikim količinama - stave u kovertu koiko god su planirali da portoše. U međuvremenu sam se povezala sa nekoliko naših tadašnjih ustanova tipa Dragutin Filipović Jusa, Drinka Pavlović i sl. Od njih sam dobila shopping listu gaćica, majci, čarapica, džempera, detergenta i sl. Sa parama koje sam dobila od prijatelja, krenula sam niz Bulevar Revolucije kako se tada zvao pa u 1. Maj i Partizanku kao i slične radnje kojih danas više nema. Tamo sam im rekla svoju nameru i zamolila da mi iznesu ako imaju nešto iz magacina da je novo, kvalitetno a po pristupačnim cenama. Sve sam otkupila kao i brdo detergenta. Sećam se da su bili neki šašavi šareni džemperi od najfinije vune sa malo demodiranim dezenima 80tih. Uglavnom tri kombija sam odnela na opšte oduševljenje dece koja su konačno dobila da nose nešto NOVO i svoje – što nije nošeno od ranije pa njima dopalo.

Prošlo je nekoliko godina, uveliko sam sarađivala sa Lynne Montgomery kada sam na TV videla reportažu o Domovima u kojoj je jedna mala romkinja izvukla kao primer jedne jedine stvari koja je njoj bila data kao nova i nenošena - kad ono jedan od onih mojih šašavih džempera!

Nemojte nikada potceniti svoj trud i davanje – naše malo je nekome ceo svet.

Humanitarni radom može da se bavi svako ko to želi - potrebno je samo hteti.

Ne moraju to da budu veliki događaji koji će biti medijski propraćeni ali trebaju da imaju konkretan značaj za one koji ne mogu sebi da pomognu.

„Dream Team“ - Lynne Montgomery, Philippa Monckton, Jagoda Kovacic i ja, smo kao volonteri kroz razne balove i donatorske večere skupile oko 1.5 milion evra. Nismo bile fondacija niti udruženje, sve što smo radile činile smo na uštrp svog slobodnog vremena - čak smo i sebi plaćale karte za balove i večere koje smo pravile – jer princip je princip.

Svaka akcija je bila svsishodna. Uvek su se skupljala sredstva za neku konkretnu stvar i svaki projekat je imao početak, sredinu i kraj, nije bilo beskonačnih projekata. Tako smo pomogle da se završi ceo sprat Pedijatriske onkologije sa sterilnim delom i da se ukine lista čekanja, pet kompletnih operacionih sala, mnoštvo slusnih aparata, kolor dopler, rekonstrukcija Muzeja Nikole Tesle...

Kasnije smo u smanjenom sastavu Lynne i ja pomagale Prihvatilistu za decu i omladinu na Voždovcu.

Opet, napominjem, svako moze da pomogne ako to zaista zeli. Ne košta ništa a nekome moze biti od presudnog značaja.

U međuvremenu do 2006 intenzivno sam razmišljala kako bih mogla u nakitu da spojim naše tradicije i verovanja sa kristalima i da napravim nešto sto bi svakako moglo da se plasira svugde.

2007 sam doživela krah u svakom smislu – a ko nije doživeo pravo dno dna ne zna dok ga zaista ne doživi i to ne svojom voljom i zaslugom da bude još gore već kao kolateralna šteta tuđih loših odluka. Tada ste zaista sami na svetu.

Kad god mi je teško volim da odem do Kalemegdana gde se sreću energije dve velike reke, toliko istorije i kultura koje su isprepletene u svakom našem biću. Tamo sam, u Crkvi Sv Petke tumarajući po porti naletela na prodavnicu u kojoj sam – profesionalno deformisana priznajem – primetila brojanice koje su bile blago rečeno estetski neprihvatljive. Započela sam tada razgovor sa starešinom ocem Radomirom Popovićem kome sam dala predlog da ja uvozim kristale i šta god od materijala za SPC kao i da pomognem oko dizajna na šta mi on reče: “Pa što ti to ćeri Jelena sama ne radiš?“

Ako ste ikada ikada imali trenutak prosvetljenja – onda znate taj osećaj fenomenalne grozničave laganosti gde Vam se misli roje i ludački tražite olovku i papir da ih zapišete pa onda kada ih nema pišete sa krejonom za oči po ruci. E, tako sam i ja. Sinulo mi je da mi treba apsolutna MUDROST Svete mati Sofije i njene tri ćeri Vere, Nade i Ljubavi. Sva ižvrljana sam stigla kući i potpuno ponesena nastavila da zapisujem ideje, pravim skice, planove, konsultujem se sa pravnicima... Najbitnije je što sam se angažovala da popričam sa predstavnicima SVIH naših verskih zajednica da bi našla nešto sto ce objediniti univerzalne vrednosti bez kojih se NE IDE kroz život koje su svima bliske i prihvatljive kao i grafičko rešenje za iste.

Srećom pa sam na fakutetu imala za diplomski rad projekat „Kuća Četri Religije“ koji je i objavljen u knjigama Cooper Uniona u okvirima edicija „Education of an Architect“ u više navrata a isto tako je bio deo izložbe Ocean-Earth postavke u American Fine Arts Gallery u SOHOu. Za potrebe diplomskog za koji sam se spremala dve godine pročitala sam stari i novi zavet, Toru kao i Kuran. Nisu uopšte laki za čitanje i praćenje pogotovo ako ih čitate sa originalnim hebrejskim imenima, pojmovima i toponimima jer se sve dešava na bliskom istoku. Poenta ovoga svega jeste činjenica da ljubav vera nada NIGDE ni u jednoj verskoj knjizi ne stoje tako u tom nizu. Ima ih u drugačijim kontekstima i načinima ALI ja sam namerno obrnula redosled da NE BIH imala nesagledivih pravnih problema upravo sa predstavnicima raznih verskih zajednica.

Kada sam napravila prvi logotip koji je uokvirio ljubav – srce, veru – zvezdu vodilju i nadu – detelinu sreće. Predstavila sam predstavnicima naših verskih zajednica i dobila blagoslov kao i da su zadovoljni i da što se njih tiče – sve je OK. Tada sam krenula sa ostalim logoima koji su bili svi satkani od elemenata prvobitnog – slični a različiti. Nizali su se pravoslavni pa katolički, jevrejski, muslimanski.

Potom se to proširilo na budističke, neolitske, vikinške, antičke, keltske, mistične i magijske logotipe – SVE što je vezano za našu tradiciju i verovanja.

Prvi logo i uopšte pominjanje Ljubav Vera Nada® se dešava od 2007 kada je sve podnešeno pa čak i odobreno od Zavoda za Intelektualnu svojinu, samo se čekalo da se dobije koverta sa rešenjem kada sam doživela prve neprijatnosti oko neovlašćenog korišćenja svog zaštićenog Brenda od Nataše Bekvalac.

Gospođa Bekvalac je svojevremeno dolazila kao devojka Miodraga Kostića na humanitarne balove koje sam zajedno sa Lynne Montgomerry organizovala. Zajedno su bili rado viđeni gosti i zaista sam se radovala kada me je neko iz njenog PR tima pozvao na promociju njene ploče “Ljubav Vera Nada” čak sam im pisala da mi je drago i da se nadam nekoj uspešnoj saradnji. Kako su odmah potom prekinuli svaki kontakt i blokirali me, potražila sam pravni savet i sa svojim advokatom imala sastanak u Pinku gde je ona tada imala ugovor. Ona se nije pojavila ali su je pozvali telefonom i uputila mi salve poptuno histeričnih uvreda, pretnji i psovki kakve nikad u životu nisam čula na šta smo svi bili potpuno zatečeni. Pri tome sve je svalila na svog menadžera – Braju. Scena bila gotovo komična jer u sredini kancelarije imate telefon iz koga se ori dranje i histerisanje, njihova dva advokata zajedno sa nama koji se međusono svi gledamo šokirani u krug. Zamolila sam da prekinu vezu. Na šta su rekli: Vidiš li s kim imamo posla.. Napomenula sam: Steta, za par nedelja se proslavlja 2000.god od nastanka Prve poslanice Korinćanima Apostola Pavla u kojoj se baš pominje vera, nada i ljubav. Mogle smo nešto lepo zajedno da uradimo. Krenula sam da izađem, oni su poskakali da je zovu, da joj objasne ali zaista ne mogu da sarađujem sa svakim pogotovo ne takvim a mislila sam da će sve proći glatko baš zato što sam je poznavala sa lepih događaja.

Tako sam pokušala da na LEP način zaštitim SVOJA prava.

Nastavljam da uspešno razvijam svoj brend Ljubav Vera Nada®. Svi su oduševljeni – naši ljudi ovde, u inostranstvu, vernici, agnostici, stranci – SVI. Pokušala sam da prezentujem ceo concept svim relevantnim našim državnim institucijama, da se plasira kao srpski brend i da se dobije srpski deo kao mini paviljon na sajmovima nakita ali jednostavno nije bilo sluha. Pokucala sam na vrata svih političkih partija ali avaj. Šteta jer TADA niko sem mene na svetu nije pravio takve dizajne – sad me kopiraju doduše neuspešno svi. Pouzdano znam da sam bila pionir u ovom dizajnu jer sam od 80tih godina redovan gost na raznim sajmovima nakita po svetu. Znala sam sve organizatore i mogla sam da prezentujem Srbiju. Možda je greška ali tada su mi prišli investitori na sajmu i ponudili da nastavim sa Ljubav Vera Nada® tj Love Faith Hope® konceptom ali u USA kao Američki brend ali ja sam odbila jer sam želela da pravim prvi pravi autentičan srpski brend.

OK ok pa šta - odbila sam i Tiffanys – jaka stvar.

Takva sam, sta ću – svoja i slobodna.

Dosta sam bila prisutna u svim mogućim medijima upravo zbog svog poznavanja kristala i kristaloterapije akonto čega sam spojila astrologiju i kristaloterapiju zajedno sa celim koceptom Ljubav Vera Nada® još od 2007/8. Sve je delovalo obećavajuće uz manje uspone i padove sve do 2012 kada se obnarodovala Gay parada Ljubav Vera Nada. Pokušala sam da ih kontaktiram – što pismenim putem, što preko prijatelja koji su mi preneli njhov tvrdi stav da nemaju nameru da menjaju jer su to SAMO tri reči sa kojima su verovatno želeli da izazovu reakciju SPC. Na žalost, njihove reakcije nije bilo JER se nigde u Bibliji ne pominje Ljubav Vera Nada na taj način te su samo isprovocirali mene (da su pročitali Bibliju, znali bi zašto). Doživela sam da me advokat Ž.P. pusti niz vodu jer se navodno uplašio gay lobija pa sam našla divnu advokaticu Snežanu Dunjić koja se nije uplašila ničega kao ni ja.

Realno, čega može jedna žena da se pazi kada je život nikada ne mazi?

Posle dve i kusur godine od same parade, podnošenja zabrane korišćenja žiga, naziva i ignorisanja organizatora poziva za sud, desetak ročišta - konačno je presuđeno u moju korist. Po presudi su me isplatili 30tak hiljada dinara i objavili presudu u Blicu i Politici.

Iskreno, ozbiljne pare su se potrošile na tu “pravdu” za nešto što je trebalo da bude ekspresno rešeno tipa “zabrana korišćenja imena i žiga”. Slučajno ili namerno bilo je mnoštvo raznih obstrukcija kao i dobronamernih saveta da trebam da se manem ćorava posla i pazim gay lobija. Stvarno??? Pa ja sam išla na gay parade u NY kada Vi gospodo niste ni bili rođeni! Ponosno marširajući za VAŠA prava! U isto vreme kada sam ih tužila za krađu moje intelektualne svojine, bila sam kuma na istopolnom venčanju mog najboljeg druga iz detinstva u Beču. Za razliku od svih Vas u raznim NVO – ja sam zapošljavala osobe LGBT i zapošljavam t.j. plaćam iz SVOG džepa a ne iz nekih fondova i nemam nikakav problem s tim već sa licemerjem gde se jedna grupa tobož bori za svoja prava tako što gazi MOJA.

Istovremeno je jedan mladić napravio kao bajagi kafić od šupe u svojoj zgradi koji je nazvao ”ДОЛЧЕ И КАФФАНА“. Оn je dobio MOMENTALNU zabranu od pravnih predstavnika Dolce & Gabbana pa i ozbiljnu kaznu od nekoliko stotina hiljada dinara.

Zaključak: SVE se može kada se MOŽE.

Drugo, osobe koji kradu tuđe ideje i koriste ih za svoje kerefeke i marifetluke trebaju da znaju da SVE to ima svoje KONSEKVENCE.

Mene je recimo SPC lagano, tiho, diskretno pustila niz vodu. Jednostavno nisu više poručivali od mene. Naravno da to neće niko priznati ali ja znam. Iako sam poslala pismo SVIM eparhijama, crkvama da nemam veze sa organizatorima Gay parade.

Hvala Vam što ste me permanento oštetili jer su drugi uskočili na moje mesto sa sličnom robom. Sa druge strane, bilo je dosta drugih koji se ne slažu sa Paradom kojima sam isto tako morala da objašnjavam sve i svašta. Nema ljutiš – i oni imaju parvo na svoje mišljenje! Lično, nemam nista protiv. Volite se kako god ali nemojte da kradete – TO je mnogo ruzno i stavili ste mene ni krivu ni dužnu u poziciju u kojoj nikad nisam trebala da se nađem.

Tako sam pokušala da na ne-tako-fin način uz PRAVO koje je bilo na mojoj strani zaštitim SVOJA prava – i jesam uspela u tome uz mnogo muka I brdo para ali kada mi više ništa nije značilo.

Da ne zaboravim, turska serija koja se NAVODNO zove "Ljubav Vera Nada" je tako prevedena a nema veze sa originalom koji glasi: "Yer Gok Ask" a to su sami turci preveli kao "Love in the Sky" Nigde vere i nade ALI je neko veoma "krativan" odlučio da "Ljubav na Nebu" nije dovoljno interesantno i kao heeeejjjj ajmo "Ljubav Vera Nada”!

Da se razumemo, neko je dobro plaćen za takve ingeniozne ideje ALI ne ja koja sam ih smislila. https://www.turkishdrama.com/love-in-the-sky-yer-gok-ask.html

Poslala sam im pismo na koje mi NIKADA nisu odgovorili ali mi je neko skrenuo pažnju da ne talasam ako želim da se ikada igde pojavim u medijima u budućnosti.

Eh moćnici c c c … Znači od finoće i prava slaba vajda.

Što nas dovodi do sadašnjice.

Zbog COVID 19 sam zatvorila radnju koju imam od 2000.-te. Moj mali čarobni dućan i kristalna poslastičarnica je uspela da izdrži razvode, podizanje sama troje dece, atentat na predsednika, svetsku ekonosmku krizu i SVE otimačine, spletkarenja, podmetanja ali nije uspela da izdrži ovu svetsku pandemiju.

Radimo najnormalnije ALI online: https://ljubav-vera-nada.net/ kao i https://love-faith-hope.net/

Žig postoji, Ljubav Vera Nada® je registrovan u Zavodu za intelektualnu svojinu do 16.03.2028 u reči i znaku BAŠ KAO I DO SAD.

Da se neko setio da izgugla Ljubav Vera Nada® iskočilo bi mali million članaka, intervjua, priloga, fb, ig, blog, yt, vk – ma koliko hoćes čuda! Verovatno bi pretpostavili da je neko – u ovom slučaju ja investirao dobar deo svog života u neku ideju I da nije baš ok tek tako ukrasti tuđu ideju koja je em etablirana em onoliko ispromovisana i još zaštićena u Zavodu za intelektualnu svojinu od 2007. Malo li je?

Polaskana sam da vam se svima sviđa Ljubav Vera Nada® ali to je isto kao da vam se sviđaju neke cipele - šta se desi kada ih ukradete? Nikom ništa jer su to samo jedan par cipela ili ipak ima reprekusija za krađu?

Znači ništa nije upalilo – ni fino, ni pravnim putem.

Izgleda da u Srbiji jedino “samopomoć” po Hamurabiju rešava probleme.

Šta sad ja mogu i trebam da uradim? Da polupam SVE u Resavskoj – barem ste mi komšije pa mogu lagano, peške...

TO je OČIGLEDNO jedini način da se prestane sa otimanjem tuđih ideja, rada, truda, žrtvi!

U protivnom sam ja neka budala koja je investirala tolike godine u Ljubav Vera Nada® a vi svi pametnjakovići koji su našli pa zašli!

By the way, i to su TRI reči koje bi mogle da budu naziv Vašeg pokreta: “Našli pa zašli” ili recimo: “Pošteno al zamalo”!

Tako radi krativni um za razliku od nekreativnog!

E, pa, neće da može!

Javite se i učinite nešto smisleno tipa: promenite ime, nadoknadite mi ideju, otkupite ili Ljupka 😉

 

Sa ljubavlju, verom i nadom

Jelena Popović 
+381693463462
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

KONTAKTIRAJTE NAS

  •  

    Lokacija:
    Beograd, Srbija

  •  

    E-mail:
    Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

  •  
    Telefon:
    +381 (0) 69 3463462
Top
We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…